Shtisel

Netflix preporuka

Shtisel-film-Ori-Elon-Yehonatan-Indursky

Ori Elon & Yehonatan Indursky
( Izrael 2013- )

Jedan od plodova korona-karantene za mene je i povratak na Netflix. Bio sam prije nekog vremena pretplaćen na ovu TV platformu ali uslijed hektičnosti predkoronskog hipomanog funkcioniranja nisam osobito profitirao od toga, preplavilo me je obilje ponude ali i osjećaj manjka slobodnog vremena za praćenje TV serija koje su i vrhunac Netfixove ponude, te sam nakon nekog vremena pretplatu otkazao.
Povratak je, moram priznati, potaknut objavljivanjem na Netflixu serije Freud (2020- ). Kakvo li razočaranje tim poticajem.
Razmišljao sam i da nešto napišem o toj seriji ali ostao sam bez riječi. Prestao sam ju gledati nakon prve dvije epizode i mislim da na nju uopće niti ne treba trošiti riječi. Za svakog psihoanalitičara ali i psihoanalitički informiranog gledatelja ona spada u kategoriju „izbjeći pod svaku cijenu“. To nema nikakve veze niti sa Freudom ni sa psihoanalizom, već je jedino postmoderno, bahato i besramno, jeftino trženje imena i djela Sigmunda Freuda.
Ipak kad sam već ponovno na Netflixu hajde da pogledam što se tu još nudi. Kao i uvijek potaknut kliničkim materijalom u kojem moji pacijenti spominju filmove i TV serije gledam izvrsnu izraelsku seriju Fauda (2015- ) pa me impresioniranost prije svega originalnošću autorskog djela i sjajnom glumom glumaca potakla na daljnje istraživanje u smjeru izraelske filmske i TV umjetnosti. U mislima su mi također i odlični filmovi Slomljena krila (Nir Bergman, 2002) te Posjet orkestra (Eran Kolirin, 2007) koje smo zajedno gledali i raspravljali o njima na psihoanalitičkim filmskim večerima u našem Društvu ali i na BeTitpul (2005) Hagai Levija, Ori Sivana i Nira Bergmana, koju smo u njezinoj američkoj inačici InTreatment (2008-10) također s užitkom odgledali i komentirali na InTreatment seminarima u razdoblju između 2013. i 2016.
Upravo u tome razdoblju u Izraelu je snimljeno i prikazano novo TV remek-djelo: serija Shtisel.
Na IMDB-u sam vidio izvrsnu ocjenu serije i panegirike u e-mailovima gledatelja pa sam pomislio hajde da vidim o čemu je tu riječ i već nakon prvih 10-tak minuta gledanja bio sam nepovratno uvučen i uključen u ogromnu skupinu obožavatelja koja se stvorila diljem svijeta nakon što ju je Netflix uvrstio u svoj program.
Postoje filmovi ali u najnovije doba sve više i TV-serije koje nude nešto posve novo i puno više od uobičajene ponude. Something completely different.
Ovdje je bez svake sumnje riječ upravo o tome, stoga sam i odlučio napisati preporuku za gledanje i postaviti ju na našu web-stranicu. Neću se u ovom tekstu prepustiti analiziranju serije poglaviti stoga da ne pokvarim budućem gledatelju užitak otkrivanja i gledanja koji sam imao; jedino ću ustvrditi kako je u njoj utjelovljeno neusporedivo više psihoanalize negoli ne samo u razočaravajućoj seriji Freud već i u većini danas popularnih TV serija, premda psihoanaliza u Shtiselu nije nijednom niti blizu spomenuta.
Cjelokupna se radnja odvija u obitelji Shtisel, ortodoksnih Haredi Židova koji žive u Jeruzalemu. Glavni su likovi otac rabin Shulem (Doval’e Glickman), njegov najmlađi sin Akiva (Michael Aloni) talentirani slikar koji se u svojim dvadesetim godinama još traži i upropaštava si mogućnosti za brak te njegova nešto starija sestra Giti (Neta Riskin) i njezini bračni problemi. Naravno, niz je tu i drugih likova iz obitelji ali i zvan nje, svi odreda vrhunski napisani i odglumljeni. Jedna od tih briljantnih glumica/glumaca je i Ayelet Zurer (Elisheva) koja je je u originalnoj izraelskoj Na Terapiji odigrala ulogu pacijentice nazvane Laura u američkoj inačici, one u koju se zaljubljuje psihoterapeut (Reuven Dagan/ Gabriel Byrne).
Zaista se uz poteškoće suzdržavam ovdje napisati više toga o seriji Shtisel. Ona za sada ima dvije sezone od po 13 epizoda svaka, ali uslijed njezina planetarnog uspjeha najavljena je proteklog ljeta i treća, snimanje koje je odgodilo trenutno stanje zbog koronavirusa.
Zaustaviti ću se ovdje uz uspomenu na kultnu TV seriju Naše malo misto (1969), inače ocijenjenu na IMDB-u sa fenomenalnih 8.8, koja je prije pola stoljeća u nas bila nešto daleko ispred svojega vremena i iznad uobičajene televizijske produkcije. Njezina aktualnost i nebrojene reprize do današnjih dana ne leže jedino u nostalgiji već upravo u onom suštinskom pravoj umjetnosti a to je da ona nadilazi regionalno i lokalno te je razumljiva, dirljiva i atraktivna bilo kome i bilo gdje, upravo stoga jer izražava najdublje psihološke istine i suštinu humaniteta.
Shtisel je upravo takvo umjetničko djelo.

Ocjena 10/10

Svibanj 2020.

Stanislav Matačić

Razvoj i održavanje: invento*

Sva prava pridržana © 2020. Hrvatsko Psihoanalitičko društvo