Inauguracijski govor predsjednika Stefana Bologninija i podpredsjednice Alexandre Bilinghurst

 

Inauguracijski govor predsjednika Stefana Bologninija i podpredsjednice Alexandre Bilinghurst
(prezentiran na IPA Kongresu u Pragu kolovoza 2013.g.) 

Dragi kolege,

Pretpostavljam da postoji određena količina znatiželje glede toga tko smo mi, nova administracija i kakvi su naši planovi za budućnost IPA-e. Danas smo ovdje da vam to i kažemo. Prvo mi dozvolite da izrazim našu zahvalnost našim češkim kolegama, koji su nas s dobrodošlicom dočekali u ovaj „mitteleuropeische stadt“ (srednjoevropski grad), tako čudesno sačuvan unatoč ratovima i diktatorskim režimima (slično kao i psihoanaliza!…) i tako nam dali mogućnost da otkrijemo korijene. Tu, u blizini, u Pšiboru, rođen je Freud i upravo odavde 157 godina kasnije ponovno gledamo našu budućnost. Tako iako je ovaj govor dio tradicionalnog protokola, više informativne prirode, želim otvoreno izraziti svima vama koliko sam duboko ganut i počašćen što preuzimam ovu institucionalnu dužnost, zajedno sa podpredsjednicom Alexandrom Bilinghurst, rizničarom Juan Carlos Weissmannom i članovima IPA upravljačkog Odbora. Zahvaljujem se na povjerenju koje ste nam darovali i izražavam našu snažnu želju za radom i potpunu predanost daljnjem razvoju psihoanalize i IPA-e, te sjajne organizacije koja nas ujedinjuje već više od stoljeća u toliko točaka gledišta: povjesno, edukacijski, profesionalno, organizacijski i identitetno. Osjećamo kontinuitet vrijednosti koje su gajile generacije naših prethodnika i ujedinit ćemo našu analitičku strast i našu ljubav prema tom «zajedničkom domu» sa osjećajem odgovornosti koji je potreban da bi se upravljalo tako velikom, dobro strukturiranom i prestižnom institucijom. Kako nam je raspoloživo vrijeme ograničeno a ovo je jedinstveno dobra prigoda da komuniciramo svima vama, našu sveukupnu viziju, insipiracijska načela i poneki detalj naših planova za budućnost, prijeći ću odmah u srž svog izlaganja.

 

OPĆI PREGLED

 

Živimo u vremenu koje je fundamentalno drugačije od onoga naših prethodnika, karakteriziranom brzinom informacija i komunikacijom koja je potpuno promijenila način naših razgovaranja. U nekoliko kratkih godina, dogodile su se korjenite promjene u političkim i obrazovnim sustavima u tempu svakodnevnog života, u seksualnim navikama, u sporazumima za kohabitacije i separacije parova, obitelji, radnim timovima, u osnovnim vrijednostima koje dijele različita društva, u novim socijalnim karakterizacijama i raslojavanju, kao i rastuće diferenciranim i dinamički interaktivnim kulturalnim i etničkim identitetima. Stoga ne čudi da smo idući kongres u Bostonu 2015.g. imenovali: „Mijenjajući svijet. Oblik i upotreba psihoanalitičkih alata danas“

Nudeći vanserijske, pozitivne prigode, naše nas doba također izlaže nedvojbenom riziku stvaranja konfuzije identiteta, gubitku kontakta sa stvarnosšću te posljedičnom neravnotežom ili reaktivnim defanzivnim gotovo rovovskim obranama. Ovo je doba s manje ratova u razvijenom svijetu ali sa neobuzdanom dalekosežnom destruktivnošću koja je sada kronična, povezana s drogama, terorizmom i legaliziranim komercijaliziranim perverzijama. Napad na misao poprimio je nove forme, sofisticiranije od onih generalno represivnih koje su prevladavale u prošlosti. Ravnoteža između superega i ostalih ustanova, na kako socijalnom tako i intrapsihičkom nivou, susreće se sa novim nestabilnostima , različitim od onih koje su eksplorirane u počecima psihoanalize. Nove se patologije prezentiraju u našim ordinacijama, tražeći razinu razumijevanja i stalne teoretske i tehničke prilagođenosti koja nije laka samom analitičaru.   Reducirano je prihvaćanje fiziološke ovisnosti kako u analizi tako i u životu. Možda su rezultat toga obrane i drugačije investicije u narcistične organizacije u svijetu u kojem bazični objekti nedostaju ili nestaju uglavnom radi samog obavljanja posla. To se sve događa bitno ranije nego u prošlosti ako uzmemo u obzir poštovanje prema primarnoj fiziološkoj fuzionalnosti i kontinuitetu odnosa prema bebi koji je potreban. Trajanje i ritam terapije ugroženo je danas tim obranama i stoga ne čudi da je analitičar u mnogo slučajeva prisiljen započinjati terapiju reducirane frekvencije vodeći pacijenta prema progresivno regularnijem režimu koji odgovara i pacijentovim potrebama i samoj metodi.   Iskustva omnipotencije pojačana virtualnim sferama i olakšavanja daljinskog komuniciranja otvaraju nove mogućnosti ali istovremeno postavljaju metodološka pitanja psihoanalitičarima koji su suočeni sa zahtjevima tretmana putem telefona ili Skype-a. Kredibilitet i ograničenja ovih načina komunikacije u terapiji predmet su uzavrelih teorijsko – kliničkih debata.

Priznavanje pravovaljanosti psihoanalize je pravni izazov u mnogim zemljama. Sveprisutna je praksa Sveučilišta da veći broj nastavničkih mjesta namjenjuju edukaciji iz bihevioralnih škola i drugih psihoterapijskih udruga koje imaju znantno niže profesionalne i trening standarde od IPA-e. Unatoč tome pozitivni resursi koje nam daje psihoanliza i IPA omogućuju nam osjećaj dubokog poštovanja prema sebi, našim metodama i našoj budućnosti. Potporu snazi psihoanalitičke ideje daju: dokazi o postojanju nesvjesnog, transfera, obrana; procesi i transformacija do koje dolazi kada se dvije osobe redovito sastaju i uče raditi zajedno na razvoju misli, afekata i međusobnoj razmjeni istih, u sustavu kognitivne i relacijske iskrenosti. Potporu nam daje naše iskustvo koje za svakoga od nas ima korijene u našim osobnim analitičkim pričama/ našim osobnim analizama, koje su isto tako uvelike promijenile i naše živote. Da, psihoanaliza je promijenila naše živote, nas kao ljudskih bića, to je nešto toliko intenzivno da se ono ne može zaboraviti, osporiti ili izgubiti: poput novog kompleksnog instinkta, to iskustvo nas prirodno vodi da prenosimo moć slušanja, usklađenosti, rezonancije, zajedničkog rada te interpretativne formulacije iz generacije u generaciju. Kao što roditelji, nakon što su i sami bili voljeni i njegovani kao djeca, vole brinuti i njegovati svoju djecu. Potporu nam daju bogata istraživanja te teorijsko i kliničko znanje, koje se prenosi već cijelo jedno stoljeće.

Neki citati koji se često ponavljaju u našim radovima, a koji se referiraju na razmišljanja određenog genija koji je rođen nedaleko odavde 1856 godine, neće nam pomoći da se popnemo na ljestvici «utjecajnih faktora», ali nas nagrađuje s efektom «zajedničkih faktora» koji nas ujedinjuju u našoj znanstvenoj zajednici; kao jedno deblo koje podržava cvjetanje lišća razgranatog stabla, ali ostaje sigurno u svoje podrijetlo i svoje čvrste korijene. Potporu nam daje i međunarodni karakter naše organizacije, koji na jedinstveni način osigurava izuzetne mogućnosti u ostvarenju kontakata, rasprava te kontinuiranu suradnju analitičara na svim kontinentima.

 

U ovom dijelu svoga govora, Stefano Bolognini predao je riječ potpredsjednici Alexandri Billinghurst:

 

Željela bih podijeliti sa vama nešto što mi se dogodilo na Joseph Sandler Konferenciji u ožujku.

Slušala sam Bernarda Reitha, koji je na izvanredan način govorio o dva jako dobra ali izrazito različita rada; jednom od Alexandre Lemma a drugom od Johannesa Lethtonena. Svojim tijelom pokušavao nam je dočarati svoj rad, te je u jednom trenu izgledalo kao da radi prijelom. Osvrnuo se na prezentaciju Marka Solmsa od večeri prije «Bio sam sretan čuti Marka Solmsa kako se referira na das Ding». U tom trenutku uhvatila sam se kako prevodim prvi dio njegove rečenice na španjolski. «Fue contento escuche Mark Solms…». Nije mi bilo jasno zašto sam odjedamput prešla na španjolski. Da vam objasnim, od moga posjeta Buenos Airesu i Montevideu prošle godine u listopadu, počela sam učiti španjolski, zapravo učenje španjolskog mi je postala velika strast te mi pruža veliko zadovoljstvo. U to vrijeme sam dosta prevodila u svojoj glavi, ali ovo je prvi put da mi je španjolski pao na pamet za vrijeme konferencije. Zapitala sam se zašto baš sada. Razmišljala sam o tome što je Bernard upravo rekao i radio, pokušavao je obuhvatiti i nama objasniti dva vrlo različita rada. U trenutku kada je u priču uveo i trećega od večeri prije, moj um je odlučio to prevesti. Prostorno nam je pokazivao kakav je to osjećaj za njega, da bi zatim uveo i pojam vremena, kada se referirao na trećeg koji i sam spaja teoriju i neuroznanost, spaja 1923. i 2013. godinu. U tom trenutku shvaćam zašto je učenje španjolskog postalo moja strast baš tom u određenom trenutku. Na vrlo konkretan način moja strast za učenjem španjolskog pomogla mi je da premostim sve različite načine postojanja i viđenja psihoanalize unutar IPA.

Moje zanimanje za španjolski pripremilo me je da sjednem ovdje, pored Stefana, za glavni stol u novoj Upravi danas u Pragu.

IPA je sama po sebi dosta komplicirana organizacija. Ima 12 000 članova u 63 zemlje svijeta, podijeljenih u tri regije. O geografiji IPA bi se moglo mnogo toga reći ali ja neću sada ulaziti u to. Postoji 70 komponentnih društava. 6 privremenih društava i 19 studijskih grupa. Tri modela edukacije, mnogobrojna viđenja o tome što je psihoanaliza, brojne različite kulture i 4 službena jezika. To samo po sebi pokazuje koliko je radu u IPA stalni proces prevođenja i spajanja.

Tijekom edukacije iz psihoanalize svatko od nas mora graditi svoje vlastite teorije. Jednom kada smo ih izgradili, možemo započeti s definiranjem i redefiniranjem naših misli u dijalogu s ostalim analitičarima. Na taj način smo dobili prostor za razvijanje naših teorija u Društvu koje nam je omogućilo edukaciju a čiji su ciljevi postavljeni visoko. Oblikovani smo našim matičnim Društvima i počinjemo gledati na psihoanalizu iz lokalne perspektive. Ako i kada idemo na međunarodne kongrese dobivamo priliku otkriti kako psihoanalitička praksa, njen realitet u društvu i njene teorijske razlike mogu varirati u različitim područjima, i možemo otkriti što je u psihoanalizi zajedničko u različitim zemljama. To je ono što čini IPA-u jedinstvenom. IPA može stvarno biti mjesto susreta, ne samo mjesto gdje se uči od stručnjaka već gdje se međusobno razmjenjuju ideje. Istovremeno, stvarna veličina naše organizacije može negativno utjecati da se međusobno upoznamo, Slika IPA-e koju Stefano i ja želimo je slika stvarnog mjesta susreta, kako će vam Stefano i predočiti u našim planovima.

Kada me Stefano pitao da li bi htjela voditi IPA-u s njim, još uvijek se nismo dobro poznavali. Vidjeli smo se na Vijeću EPF-a gdje smo bili kao predsjednici naših Društava. Način na koji je opisao kako želi voditi IPA-u, i vizije koje mi je predočio, nagnale su me da prihvatim njegovu ponudu da mu budem zamjenica. Tako su te dvije godine bile prilika da se bolje upoznamo. Što sam više surađivala s njim, bila sam sve više impresionirana njegovom poniznošću, samozatajnom snagom i mudrošću.

Živimo u vrijeme kada je psihoanaliza na udaru kritika. Ovo vrijeme se naziva i krizom psihoanalize. Psihoanaliza je pod povećalom. Međutim, moramo biti oprezni koje ćemo riječi i metafore upotrijebiti kada govorimo o ovoj situaciji. Ako na primjer upotrijebimo riječ braniti, kao “braneći psihoanalizu”, što to podrazumijeva i kako nam to utječe na komunikaciju s drugima? Za mene, upotrijebiti riječ braniti podrazumijeva da se brani nešto statično. Ako, umjesto toga kažem da se “zalažem za”, to u meni stvara drukčiju predodžbu.

To što se vrijednost psihoanalize preispituje daje nam priliku da i nadalje definiramo i redefiniramo naše teorije. Jedan od izazova je da prevodimo psihoanalitičku misao u jezik kojega i drugi mogu razumjeti, da omogućimo dijalog. U nadolazećim godinama jedna od stvari koju se nadamo da ćemo učiniti je da psihoanaliza ponovno dobije svoje mjesto u psihijatriji. Psihijatrija treba naš kut gledanja, i mislim da trebamo prevoditi naše znanje na jezik koji je svima razumljiv, koji će ponovno omogućiti dijalog sa onima koji u nas sumnjaju, odnosno onima koji sebe definiraju kao oponentima psihoanalize. Smatram da ako oprezno razmislimo o načinu na koji mislimo i govorimo, koje metafore koristimo, ako smo mi sami spremni mijenjati perspektivu kako se zalažemo za psihoanalizu, možemo imati dobru priliku da nas saslušaju.

Nažalost, tužan je trend da se Društva dijele unutar sebe. To je vjerojatno posljedica nemogućnosti da se premoste razlike u mišljenjima. To postaje nepremostiva razlika, umjesto da se uspostavlja međusobna komunikacija. Nadam se da IPA može pomoći Društvima u uspostavljanju integracijskih procesa kako bi se izbjegle daljnje podjele .Da bi društva ostala zdrava i otvorena pozitivnom razvoju, a ne ostala statična, mislim da trebaju promišljati o svojoj organizaciji. Ali, to zahtijeva hrabrost, isto kao što je hrabro kada se naši pacijenti odlučuju ući u psihoanalizu. Mislim da tu IPA može imati podržavajuću ulogu .Po mojem iskustvu, mnogi članovi IPA-u doživljavaju kao nešto daleko. Ako niste uključeni u organizaciju ili niste na kongresima, IPA je doživljena kao nešto daleko. Jedna od stvari koju bi Stefano i ja željeli postići je da IPA svojim članovima postane bliža. Kao što sam spomenula ranije, bilo bi dobro da IPA bude mjesto susreta. Na taj način planiramo i kongres u Bostonu 2015. Našli smo mjesto održavanja koje arhitektonski predstavlja lijepo mjesto susreta, sa dvoranama punim prirodnog svjetla, sa osjećajem “visokih postignuća” koji navode na razmišljanja. Isto tako planiramo i novi oblik diskusije u malim grupama koje će nadamo se omogućiti susrete članova iz različitih dijelova svijeta.

Željela bih ovo završiti na taj način da podijelim s vama jednu pjesmu. Na taj način također s vama dijelim i tradiciju koja dolazi iz mojeg matičnog Društva gdje bi Arne Jemsted uvijek završavao naš godišnji sastanak s pjesmom, u vrijeme dok je bio predsjednik.

 

Pjesmu je napisao John Wipp, u originalu je na švedskom. Čuti ćete je u tri navrata, na švedskom, na engleskom i na španjolskom. Na mojem materinjem jeziku, na mojem drugom jeziku i na jeziku s kojim se upoznajem. Napravila sam prijevod na engleski i igrala sam se prijevodom na španjolski u čemu mi je pomogao moj višejezični asistent Andreas Silva koji je ispravio za mene. Zamolila sam simultane prevoditelje da vam ne prevedu pjesmu dok je ne pročitam i pustim vas da čujete zvuk na švedskom ali ću dati stanku kako bih im dozvolila da je prevedu do kraja prije nego što ponovno dam riječ Stefanu.

 

Låt mörkret inom mig,
för mig
bli synligt

Som dammens botten
när jag med handen
skymmer himlaljuset
för att inte ytan
skall spegla
himladjupet.

Djupet
som ljusa
spegelbilden döljer

lever. Förvandlas
under blanka hinnor
som jag måste se igenom

Let the darkness
within me, for me
be visible
Like the bottom of the pond
as I with my hand
screen the light from above
so as not the surface
shall mirror
the depth of the sky
The depth
which the light
reflection conceal
lives. Transforms
under shiny membranes
which I have to see through

Deje la oscuridad
dentro de mi, para mi
hacerse visible
Como el fondo de la charca
cuando yo con mi mano
tapo la luz del cielo
para que la superficie no
refleje
la profundidad del cielo

La profundidad
que la clara
reflexión oculta
vive. Transformándose
debajo de membranas brillantes
que mi vista tiene que atravesar

Neka tmina

unutar mene, meni

bude vidljiva

 

Poput dna jezerca

Kada svojom rukom

prigušim svjetlo koje dolazi odozgo

 

Kako se ne bi na površini

zrcalila

dubina neba

 

Dubina kojoj

odraz svjetla

prikrije

 

živote. Promjene

unutar sjajne opne

kroz koju moram gledati.

John Wipp, Blick, 1996

A sada riječ dajem ponovno Stefanu.

IPA, utemeljena od Freuda 1910.g., zajednički je dom psihoanalitičara sa sviju strana svijeta. Centrala IPA u Broomhillsu, sa visokokvalificiranim specijaliziranim kadrom pod vodstvom izvršnog direktora Paula Crakea, daje nam svu podršku koju trebamo za vođenje koherentne organizacije; omogućava nam da upotrijebimo najbolje od vještina i talenata članova IPA. Naša administracija, kao i one koje su nam prethodile, teži očuvanju duha i osnovnih funkcija IPA, ali ne na način da ih fosilizira. Upravo iz toga razloga, planiramo niz razvojnih inovacija i poboljšavajućih promjena težeći održati udruženje učinkovitim, reprezentativnim i korisnim našim članovima, zajednicama kojima su namijenjene i onima na koje bi se mogle odnositi, kao i institucijama koje mogu uspješno suađivati s IPA. Preciznije, prema jačanju u promijenjivom svijetu. Ovi razvoji i promjene su predmet našeg današnjeg izlaganja, kako bismo mogli podijeliti sa vama viziju koja određuje te planove.

Naša je vizija psihoanalize kao živog organizma, koji mora biti u odnosu sa vanjskim svijetom ali i svojim unutarnjim svijetom. Onog koji čuva esenciju psihoanalitičke misli nedirnutom ali je i otvoren promjenama koje nosi napredak znanstvenih spoznaja; onoga koji je sposoban mijenjati se na inteligentan način ( da bi uživao dugi život u oba smisla: selektivno-Darwinijanskom i genetički transformacijskom Neo-Lamarkističkom).

1) Komunikacijski plan

Odlučili smo reorganiziati sustav komunikacije unutar naše psihoanalitičke zajednice, i unutar Udruženja i prema vani. Istražujemo kako se najuspješnije predstaviti vanjskom svijetu (jedan od naših lajtmotiva je : «Ako se psihoanaliza-Objekt ne predstavi, Subjekt ne zna gdje će ju pronaći») te kako ojačati komunikaciju između naših članova obzirom na sve aktivnosti koje se odvijaju, postići kolektivnu suradnju koja ne donosi samo informacije već i osjećaj pripadnosti zajednici. Naravno, promjene će uzimati u obzir i potrebu za informiranjem i transparentnosti ali i potrebu za pravnom korektnošću uz poštivanje pravila povjerljivosti, koje se mijenjaju iz godine u godinu. Još određenije , težimo poboljšati veze između različitih područja organizacije, primjerice povezivanjem mnogih Odbora, u smislu nužnog sinaptičkog umrežavanja što čini širi i efikasniji, bolje povezani mentalni život.

 

2) Web-stranica kao mentalno polje psihoanalitičke zajednice

Web-stranica nije oglasna ploča za poruke: ona je živi izraz znanstvenog, kulturnog i interaktivnog života suvremene psihoanalize. Naša je želja potaknuti i graditi radoznalost, užitak i interes za posjećivanje web-stranice; ne samo među članovima, već među svima u potrazi za korisnim elementima za ne-površno davanje značenja osobnim i kulturelnim iskustvima, čitanjem jasnih i pomno odabranih članaka. Mislimo na – «javni» dio stranice – kao na «kompleksni magazin» koji predstavlja psihoanalizu na ne-akademski način i potiče daljnje čitanje i kontakte. Dio toga će biti interaktivan, sa blogovima i forumima za diskusiju u stalnoj evoluciji. Imamo ljude, tehnička sredstva i ideja da to uradimo, i bilo bi takva šteta ne iskoristiti te resurse i mogućnosti.

3) Pogled na izobrazbu

Psihoanaliza treba kao i svi inteligentni i složeni organizmi, cijelo vrijeme razmišljati o prenošenju znanja na nove generacije analitičara.

Naš cilj je omogućavanje ozbiljne i otvorene diskusije između različitih Društva, u smislu njihovog osposobljavanja, da se članstvo u IPA ne bi temeljilo samo na formalnim i kvantitativnim kriterijima, nego da bi iskustva i specifične karakteristike različitih psihoanalitičkih škola bile bolje poznate i da bi se izmjenjivala njihova znanja.

Osobno vjerujem da samo otvorena i produbljena diskusija pokazuje razliku između znanstvene i vjerske skupine. Tako se pokazuje razlika između onoga što prepoznamo kao bitno i onoga što iskusimo kao sveto. Trebamo obraniti «pravo zlato» psihoanalize bez toga da padnemo u «tamnicu u gradu» koju nam tako jasno predstavlja Franz Kafka u svom romanu.

 

4) Djeca i adolescenti

Po našem mišljenju i ovo područje zahtijeva posebnu pozornost i stalnu komunikaciju među psihoanalitičkim društvima.

Usprkos posebnim raspravama nekih pojedinaca te kritikama i suprostavljanju u medijima, mi smo svjesni koliko je jak utjecaj psihoanalize na suvremenu kulturu, posebno na stil odgoja djece i adolescenata u većini naprednih društava.

Uz sve traumatične situacije koje nam život donosi, trebamo biti svjesni «statistički normalnih abnormalnosti» kao što su raspad obitelji, sistematično pogrešno korištenja televizije, crtani filmovi, igračke-uređaji tipa Playstation u svrhu zabave što je kod djece utjecalo na eksces zamjenskih fantazije i uzrokovalo štetu u kreativnosti i očekivanoj mašti.

Zajednička tragedija neprepoznatih i pogrešno tretiranih mentalnih oboljenja i patnji u djetinjstvu zahtijeva od nas da kao analitičari preuzmemo odgovornost i podupiremo primjereniju kulturu i da preuzmemo više kompetencija u praksi, prilikom pomoći djeci i njihovim bližnjima. Mislimo da IPA ima zadaću, da «bude uvijek tu», iz svojih znanstvenih i humanitarnih razloga, zato svakako trebamo ojačavati našu ulogu na tom području.

5) Psihoanaliza i psihijatrija

Dosta energije namjeravamo uložiti i u ponovno uspostavljanje nekada uspješne komunikacije između psihoanalize i psihijatrije. To značajno područje je svjedok paradoksalnoj situaciji u mnogim zemljama: mnogi se psihijatri za pomoć na osobnom nivou obraćaju psihoanalitičarima, kako za sebe tako i za svoje obitelji. Uz to, mnoge psihijatrijske grupe koriste supervizije od strane psihoanalitičara.

A ipak ova suradnja ostaje na odvojenim područjima ako imamo u vidu ustanove i edukacije, jer je i na području sveučilišnog obrazovanja kao i na području javnih službi, psihoanaliza još uvijek nevidljiva. Zamolili smo profesora Claudia Eizirika da organizira i vodi posebne sjednice Pod-Odbora za psihoanalizu i psihijatriju uz pomoć priznatih suradnika koji rade na ovom području, zajedno sa Sveučilištem i odborom za psihoanalizu te uz suradnike sa područja istraživanja. Vjerujemo da možemo ponovno izgraditi most između psihoanalize i javnog sektora koji se bavi mentalnim zdravljem.

Nema smisla da je psihoanaliza zadnji izlaz za brojne ljude koji su kao pacijenti primljeni u bolnicu i izvrgnuti velikim količinama psihofarmakoloških lijekova. Psihijatri i psihoanalitičari znaju prepoznati specifična područja svog stručnog znanja kako bi mogli surađivati u borbi s duševnom bolesti; područja gdje ima prostora za sve i gdje ima potrebe za uzajamnom pomoći.

 

6) Istraživanje; povezivanje između članova IPA i istraživača

S novim smo predsjednikom Markom Solmsom razrađivali reorganizaciju Istraživačkog Područja; osnovna ideja je bila, kako pojednostavniti strukturu, da bismo imali izvršnu istraživačku središnjicu te tri podpodručja: konceptualno, kliničko i izvankliničko. Metoda rada bi bila proaktivnija nego do sada, prizivajući aplikacije na temelju prioriteta istraživanja, radije nego da ih zaprimamo pa tek onda procjenjujemo. Ostale tri ključne točke bi bile: 1) stalni kontakt između Uprave IPA i Istraživačke Središnjice da bi se utvrdila posebna područja interesa ili potreba koji zahtijevaju razvoj specifičnih istraživačkih projekata; 2) stalan protok informacija do članova o istraživačkim aktivnostima koje se financiraju putem istraživačke rubrike na web-stranici IPA; 3) mogućnost interaktivne komunikacije, također putem web-stranice, između članova IPA i istraživača. U suštini, pošto su ekonomska ulaganja IPA u podržavanje istraživanja znantna (oko 20 % ukupnog budžeta), važno je da su članovi IPA redovito obaviješteni o aktivnostima koje se na tom području odvijaju te da imaju mogućnost konstruktivno izraziti svoje mišljenje u svezi tih aktivnosti.

7) IPA / REGIONS elektronsko glasilo

Uslijed već dugogodišnje i jednakopravne uspješne suradnje sa trening Institutima PIEE i ILAP , regionalnim organizacijama EPF, FEPAL i NAPSAC (uz potporu ApsaA), odlučili smo se udružiti u novom izdavačkom projektu koji će biti dio jednakopravnog i suodgovornog zajedničkog puta. Nadnacionalno znanstveno glasilo «IPA / REGIONS E-JOURNAL» (koje nije u vlasništvu niti jednog društva ni pojedinca već spomenutih institucija), trenutno je u obradi posebnog Odbora sastavljenog od institucionalnih predstavnika i tehničara, koji će pripremiti plan koji će se izvršiti u kratkom periodu. Ideja je prihvaćena u širokoj suglasnosti i izgleda paradoksalno da iako psihoanalitička zajednica postoji već više od 100 godina, Udruženje još uvijek nema svog nezavisnog glasila koje bi ga predstavljalo u cijelosti. To će novo glasilo biti drugačije od već postojećih dugogodišnjih časopisa i biti će zasnovano na međunarodnom karakteru izdavačke službe, uključujući i izmjene uredništva kako bi bile zastupljene sve zemlje na svim nivoima. Ako budemo, kako to za sada izgleda, uspješni u provođenju ove složene nove inicijative, biti će to projekt na koji će naše partnerske organizacije biti ponosne, kulturološki i znanstveno uravnotežen, otvoren doprinosima različitih škola, nezavisan i politički nadnacionalan.

 

8) Enciklopedijski psihoanalitički Rječnik IPA

Na koncu, vjerujemo da je došlo vrijeme da se prihvatimo još jednog velikog znanstvenog poduhvata: pripreme IPA PSIHOANALITIČKOG RJEČNIKA. Postoji već dosta dobrih rječnika psihoanalize, ali IPA (i po našam mišljenju jedino IPA) ima ljudske resurse i znanstveni potencijal te kulturnu artikulaciju da bi stvorila sveoubuhvatan i suvremen rječnik koji će biti reprezentativan za različite teorijske pravce i škole u svijetu psihoanalize.

Rad takvog raspona na zahtijeva samo široko znanje psihoanalize, prošlosti i sadašnjosti, već i zanačajne organizacijske i uredničke vještine; to neće biti rad nekolicine, kolikogod cijenjenih – istraživača, nego mnogih usklađenih radnih grupa. Cilj je osigurati svim psihoanlitičarima i psihoterapeutima koji rade psihoanalitički jedno istinski internacionalno a suvremeno oruđe za sporazumijevanje i referiranje, superiorne kvalitete i «širokog spektra», koje predstavlja i «deblo» i «grane» psihoanalitičkog stabla, onako kako je izraslo od Freuda do današnjih dana.

 

 

ZAKLJUČAK

Sve će se ove ideje moći realizirati ukoliko budemo sposobni raditi zajedno, u partnerstvu s kolegama iz različitih regija. Osobno, kao i većina vas, provodim mnogo vremena u kliničkom radu s pacijentima, u kontaktu i s njihovim i svojim unutarnjim svijetom; klinički rad je prava srž analize; tamo nalazimo dubinu, vrijednost , djelomičnu bezvremenost, nevjerojatni potencijal psihoanalize, sa svim njenim «tajnim prolazima» što otvaraju unutrašnja vrata i omogućavaju oporavke, transformacije i integracije što bi inače bilo nemoguće. Ipak sam već dugo vremena naviknut i na rad sa suradnicima: u našem Društvu , Radnim Grupama u IPA Odboru. I ja sam kao i mnogi među vama znatan dio svoje energije posvetio našoj psihoanalitičkoj zajednici.

Kao što svi dobro znamo, svatko od nas izvlači inspiraciju i snagu, više ili manje svjesno, iz naše osobne «Urszene», scenarija svojih korijena: svatko od nas ima svoj Pšibor, koji možemo doseći (ukoliko se stvari odvijaju dovoljno dobro i ako nas ne zatoči Kafkin dvorac) našu osobnu Berggasse, naše osobno Društvo (Gesellschaft) i konačno – Međunarodno Udruženje IPA.

Moj prvi svijet vrtio se oko velike kuhinje u staroj kući u brdima pokraj Bologne, gdje su se svaku večer okupljali moji roditelji, djedovi i bake, ujaci, tetke, rođaci i braća ispod velike hrastove grede iz 15. stoljeća. Moj svijet danas ne poriče te korijene, naprotiv ponovno ih oživljava ovdje, u ovoj velikoj zanstvenoj i stručnoj zajednici što radi na integraciji starih iskustava separacije i daljnjeg razvoja stečenog prvo u školi, pa na Sveučilištu, bolničkoj specijalizaciji, seminarima i konferencijama. Moja drvena greda danas je psihoanaliza: pod njom su mnogi naši jezici i kulture, nepresušno bogatstvo resursa i raditi ćemo zajedno da potvrdimo kako je IPA stvarno dom za sve psihoanalitičare, u vanjskoj stvarnosti ali prije svega i u našoj unutarnjoj stvarnosti.

 

 

Prijevod na hrvatski jezik : Hrvoje Handl, Nina Janičijević, Vana Karšić, Alemka Kulenović Somun,   Stanislav Matačić, Igor Okorn

Razvoj i održavanje: invento*

Sva prava pridržana © 2018. Hrvatsko Psihoanalitičko društvo